im. m. ž. 〈G ràspikućē; mn. N ràspikuće, G ràspikūćā〉 1. osoba koja prekomjerno troši, rasipa novac kupujući više nego što joj treba [taj raspikuća; ti raspikuće]; sin. rasipnik; ant. škrtac 2. žena koja prekomjerno troši, rasipa novac kupujući više nego što joj treba [ta raspikuća; te raspikuće]; sin. rasipnica

im. s. 〈G ràspinjānja〉 v. raspeće

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràspinjēm, 3. l. mn. ràspinjū, imp. ràspinji, aor. ràspinjah, imperf. ràspinjāh, prid. r. ràspinjao, prid. t. ràspinjān〉 uzdizati koga na križ i pribijati mu ruke i noge čavlima; sin. (propinjati), razapinjati; vidski paranjak: raspeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràspīrīm, 3. l. mn. ràspīrē, imp. raspíri, aor. raspírih, prid. r. raspírio, prid. t. ràspīren〉 1. pušući potaknuti, pojačati vatru [~ oganj; Vjetar je raspirio žar.] 2. pren. učiniti da što nastane ili poprimi veće razmjere [~ sukobe u školi; ~ svađu među igračima]; vidski paranjak: raspirivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspìrujēm, 3. l. mn. raspìrujū, imp. raspìrūj, aor. raspirívah, imperf. raspìrīvāh, prid. r. raspirívao, prid. t. raspìrīvān〉 1. pušući poticati, pojačavati vatru [~ oganj; Vjetar je raspirivao žar.] 2. pren. činiti da što nastane ili poprimi veće razmjere [~ sukobe u školi; ~ svađu među igračima]; vidski paranjak: raspiriti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràspītām se, 3. l. mn. raspítajū se, imp. ràspītāj se, aor. raspítah se, prid. r. raspítao se〉 pitajući prikupiti obavijesti ili podatke o kome ili čemu; vidski parnjak: raspitivati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. raspìtujēm se, 3. l. mn. raspìtujū se, imp. raspìtūj se, aor. raspitívah se, imperf. raspìtīvāh se, prid. r. raspitívao se〉 pitajući prikupljati obavijesti ili podatke o kome ili čemu; vidski parnjak: raspitati se

prid. 〈G ràspjevāna; odr. ràspjevānī, G ràspjevānōg(a); ž. ràspjevāna, s. ràspjevāno; komp. raspjevànijī〉 1. koji mnogo pjeva 2. koji je uvježban pjevanjem [raspjevani glas]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràspjevām se, 3. l. mn. ràspjevajū se, imp. ràspjevāj se, aor. ràspjevah se, prid. r. ràspjevao se, prid. t. ràspjevān〉 prepustiti se pjevanju, uživjeti se u pjevanje [Djeca su se raspjevala.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràsplačēm, 3. l. mn. ràsplačū, imp. ràsplači, aor. ràsplakah, prid. r. ràsplakao, prid. t. ràsplakān〉 natjerati koga u plač ili ražalostiti koga do suza [Rasplakale su me tvoje riječi.] • ràsplakati se 〈povr.〉 početi plakati [~ se od sreće]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasplàmsām, 3. l. mn. rasplàmsajū, imp. rasplàmsāj, aor. rasplàmsah, prid. r. rasplàmsao, prid. t. rȁsplamsān〉 učiniti da što počne gorjeti, potaknuti plamen; sin. (raspaliti) • rasplàmsati se 〈povr.〉 1. početi gorjeti velikim plamenom [Požar se rasplamsao.]; sin. razbuktati se v. pod razbuktati 2. pren. razviti se, raširiti se [Polemika se rasplamsala.; Strasti su se rasplamsale.]; sin. razbuktati se v. pod razbuktati; vidski paranjak: rasplamsavati

im. s. 〈G rasplamsávānja〉 poticanje da što počne gorjeti, poticanje plamena

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasplàmsāvām, 3. l. mn. rasplamsávajū, imp. rasplàmsāvāj, aor. rasplamsávah, imperf. rasplàmsāvāh, prid. r. rasplamsávao, prid. t. rasplàmsāvān〉 činiti da što počne gorjeti, poticati plamen; sin. (raspaljivati) • rasplamsávati se 〈povr.〉 1. počinjati gorjeti velikim plamenom [Požar se rasplamsavao.]; sin. razbuktavati se v. pod razbuktavati 2. pren. razvijati se, širiti se [Polemika se rasplamsavala.; Strasti su se rasplamsavale.]; sin. razbuktavati se v. pod razbuktavati; Vidski parnjak: rasplamsati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasplètem, 3. l. mn. rasplètū, imp. rasplèti, aor. rasplètoh, prid. r. ràspleo, prid. t. rasplèten〉 1. rastaviti ono što je izrađeno pravilnim presavijanjem [~ pletenicu; ~ vijenac]; ant. splesti 2. rastaviti, odijeliti, osloboditi ono što je bilo spleteno, što se zamrsilo [~ kosu; ~ klupko] 3. pren. učiniti što jasnim i razumljivim; vidski paranjak: rasplitati

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. rasplète se, 3. l. mn. rasplètū se, aor. 3. l. jd. rȁsplete se, prid. r. ràspleo se〉 1. prijeći iz stanja nereda u stanje reda 2. pren. postati jasnim i razumljivim; ant. zaplesti se; vidski paranjak: raspletati se

im. m. 〈G ráspleta; mn. N ráspleti, G rásplētā〉 1. rješenje kakva problema ili sukoba 2. knjiž. peti, završni dio dramske radnje u kojemu dolazi do konačnoga rješenja svih sukoba

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràsplećēm se, 3. l. mn. ràsplećū se, imp. ràspleći se, aor. ràspletah se, imperf. ràspletāh se, prid. r. ràspletao se〉 1. prelaziti iz stanja nereda u stanje reda 2. pren. postajati jasnim i razumljivim; ant. zapletati se; vidski paranjak: rasplesti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ràsplīnēm se, 3. l. mn. ràsplīnū se, imp. rasplíni se, aor. rasplínuh se, prid. r. rasplínuo se〉 1. pretvoriti se u plin, raširiti se u zraku i nestati [Mjehur se rasplinuo.] 2. pren. nestati s vidika, izgubiti se [~ u magli; ~ u oblacima]

im. m. 〈G rasplinjáča; mn. N rasplinjáči, G rasplinjáčā〉 tehn. uređaj za raspršivanje tekućega goriva

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. rasplìnjāvām se, 3. l. mn. rasplinjávajū se, imp. rasplìnjāvāj se, aor. rasplinjávah se, imperf. rasplìnjāvāh se, prid. r. rasplinjávao se〉 1. pretvariti se u plin, širiti se u zraku i nestajati [Mjehuri su se rasplinjavali.] 2. pren. nestajati s vidika, gubiti se [~ u magli; ~ u oblacima]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràsplićēm, 3. l. mn. ràsplićū, imp. ràsplići, aor. ràsplitah, imperf. ràsplitāh, prid. r. ràsplitao, prid. t. ràsplitān〉 1. rastavljati ono što je izrađeno pravilnim presavijanjem [~ pletenice; ~ vijenac] 2. rastavljati, odjeljivati, oslobađati ono što je bilo spleteno, što se zamrsilo [~ kosu; ~ klupko] 3. pren. činiti što jasnim i razumljivim; vidski paranjak: rasplesti

im. m. 〈G rásploda〉 polj. planirani uzgoj određene životinjske vrste ili pasmine

prid. 〈G rásplodnōg(a); ž. rásplodnā, s. rásplodnō〉 koji se odnosi na rasplod [~ konj]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòdijēlīm, 3. l. mn. raspòdijēlē, imp. raspodijéli, aor. raspodijélih, prid. r. raspodijélio, prid. t. raspòdijēljen〉 v. razdijeliti

im. ž. 〈G rȁspodjelē; mn. N rȁspodjele, G rȁspodjēlā〉 v. razdioba

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. raspojàsām se, 3. l. mn. raspojàsajū se, imp. raspojàsāj se, aor. raspojàsah se, prid. r. raspojàsao se〉 početi se ponašati bez ikakvih ograničenja, učiniti sve po svojoj volji [Učenici su se raspojasali na izletu.]; sin. raspustiti se v. pod raspustiti, razulariti se v. pod razulariti, razuzdati se v. pod razuzdati

im. s. 〈G raspolágānja〉 služenje čime po vlastitoj volji ♦ biti (stajati) komu na raspolaganju stajati komu, na usluzi; biti spreman pomoći komu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòlāžēm, 3. l. mn. raspòlāžū, imp. raspoláži, aor. raspolágah, imperf. raspòlāgāh, prid. r. raspolágao〉 služiti se čime po vlastitoj volji [~ čitavom kućom; ~ imovinom; ~ određenom količinom novca]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòlāvljām, 3. l. mn. raspolávljajū, imp. raspòlāvljāj, aor. raspolávljah, imperf. raspòlāvljāh, prid. r. raspolávljao, prid. t. raspòlāvljān〉 dijeliti što na polovice; sin. raspolovljivati • raspolávljati se 〈povr.〉 postajati upola manjim, manje brojnim; vidski paranjak: raspoloviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòlovīm, 3. l. mn. raspòlovē, imp. raspolòvi, aor. raspolòvih, prid. r. raspolòvio, prid. t. raspòlovljen〉 podijeliti što na polovice • raspolòviti se 〈povr.〉 postati upola manjim, manje brojnim; vidski paranjak: raspolavljati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspolòvljujēm, 3. l. mn. raspolòvljujū, imp. raspolòvljūj, aor. raspolovljívah, imperf. raspolòvljīvāh, prid. r. raspolovljívao, prid. t. raspolòvljīvān〉 usp. raspolavljati

prid. 〈G raspòložena; odr. raspòloženī, G raspòloženōg(a); ž. raspòložena, s. raspòloženo; komp. raspoložènijī〉 koji je sklon čemu, koji ima volje za što [Danas sam ~ za učenje.]; ant. neraspoložen

im. s. 〈G raspoložénja〉 1. ukupnost čijih osjećaja u određenome trenutku 2. ugođaj koje sredine [kvariti ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòložīm, 3. l. mn. raspòložē, imp. raspolòži, aor. raspolòžih, prid. r. raspolòžio, prid. t. raspòložen〉 dovesti koga u stanje dobroga raspoloženja, učiniti da tko bude dobre volje [~ društvo; ~ roditelje] • raspolòžiti se 〈povr.〉 postati dobre volje [Raspoložio se zbog dobrih rezultata.]; sin. oraspoložiti; ant. oneraspoložiti, ozlovoljiti

prid. 〈G raspolòživa; odr. raspolòživī, G raspolòživōg(a); ž. raspolòživa, s. raspolòživo; komp. raspoložìvijī〉 koji je na raspolaganju, kojim se može raspolagati [raspoloživa sredstva; raspoložive snage]

im. m. 〈G ráspona; mn. N rásponi, G ráspōnā〉 1. razmak između dviju krajnjih točaka čega [~ krila] 2. razlika između najvećega i najmanjega iznosa u kojoj raspodjeli i sl. [~ plaća; u rasponu od pet do deset]

im. m. 〈G ráspora, I rásporom; mn. N ráspori, G ráspōrā〉 prorez na odjeći; sin. rasporak, ( šlic)

im. m. 〈G ráspōrka; mn. N ráspōrci, G rásporākā〉 prorez na odjeći; sin. raspor, ( šlic)

im. m. 〈G rȁsporēda〉 1. utvrđen vremenski slijed planiranih događaja ili aktivnosti [~ dežurstava] 2. tablica u kojoj se navodi redoslijed nastavnih sati po danima 3. postavljanje na određeno mjesto, obično u skladu s određenim pravilima [~ šahovskih figura; ~ igrača na nogometnoj utakmici]; sin. razmještaj

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòrēdīm, 3. l. mn. raspòrēdē, imp. rasporédi, aor. rasporédih, prid. r. rasporédio, prid. t. raspòrēđen〉 napraviti raspored, odrediti kako će se i u kojemu vremenu što napraviti, gdje će se tko smjestiti ili kako će se što razmjestiti [~ razrede po katovima; ~ poslove; ~ novac] • rasporéditi se 〈povr.〉 zauzeti odgovarajuće mjesto u kojemu utvrđenom redu [Rasporedili smo se prema visini.]; sin. razvrstati se v. pod razvrstati; vidski paranjak: raspoređivati

im. s. 〈G raspoređívānja〉 1. pravljenje rasporeda, određivanje kako će se i u kojemu vremenu što raditi, gdje će se tko smještati ili kako će se što razmještati 2. zauzimanje odgovarajućega mjesta u kojemu utvrđenom redu; sin. razvrstavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. rasporèđujēm, 3. l. mn. rasporèđujū, imp. rasporèđūj, aor. raspoređívah, imperf. rasporèđīvāh, prid. r. raspoređívao, prid. t. rasporèđīvān〉 praviti raspored, određivati kako će se i u kojemu vremenu što raditi, gdje će se tko smještati ili kako će se što razmještati [~ razrede po katovima; ~ poslove; ~ novac] • raspoređívati se 〈povr.〉 zauzimati odgovarajuće mjesto u kojemu utvrđenom redu [Raspoređivali smo se prema visini.]; sin. razvrstavati se v. pod razvrstavati; vidski paranjak: rasporediti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ràsporīm, 3. l. mn. raspòrē, imp. raspòri, aor. raspòrih, prid. r. raspòrio, prid. t. ràsporen〉 1. otvoriti oštrim predmetom (o utrobi) [~ vepra] 2. oštrim predmetom otvoriti što [~ jastuk; ~ madrac] 3. razdvojiti po šavu ono što je bilo sašiveno [~ suknju]; sin. rasparati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòznām, 3. l. mn. raspòznajū, imp. raspòznāj, aor. raspòznah, prid. r. raspòznao, prid. t. rȁspoznāt〉 gledajući uočiti što [~ čovjeka u mraku]; vidski paranjak: raspoznavati

im. s. 〈G raspoznávānja〉 uočavanje, shvaćanje čega gledanjem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. raspòznājēm, 3. l. mn. raspòznājū, imp. raspoznáji, aor. raspoznávah, imperf. raspòznāvāh, prid. r. raspoznávao, prid. t. raspòznāvān〉 gledajući uočavati što [~ ljude u mraku]; vidski paranjak: raspoznati

im. ž. 〈G rȁsprē; mn. N rȁspre, G rȃsprā/rȁsprī〉 nadmetanje riječima

im. ž. 〈G rȁspravē; mn. N rȁsprave, G rȁsprāvā〉 1. usmeni razgovor o zadanoj temi [sudjelovati u raspravi]; sin. (diskusija) 2. pismeno sustavno razmatranje koje teme